Gerhard Frič

Gerhard Fritsch *28. mart 1924. Beč, † 22. mart 1969. Beč, pisac, bibliotekar, urednik, kritičar. biografija Sin srednjoškolskog učitelja Ota Friča i njegove supruge Hermine su krajem marta 1942. godine položili maturu u državnoj muškoj školi u Beču, a zatim otišli u Hasel u Saarlandu na obaveznu šestomesečnu radnu službu u Rajhu. Potom je mobilisan u vazduhoplovstvo, gde je Frič završio osnovnu obuku u 302. puku za obuku vazduhoplovnih obaveštajnih službi u severnoj Francuskoj (područje Maubiege) od novembra 1942. godine. Kao radio-operater služio je u raznim ratnim pozorištima, što sugeriše i naslov njegovog prvog filma „Između Kirkenesa i Barija“ (1952); Ali iznad svega, Frič je upoznao Sovjetski Savez i Istočni front kao vojnika. 10. maja 1945. godine, kaplar Transportne eskadrile 3 u Bušovicu, Bohemija, bio je zarobljen od strane SAD. Kao ratni zarobljenik otišao je u Donju Saksoniju u leto 1945. Frič je pušten 18. jula, a tri dana kasnije došao je u Bilshauzen kod Duderštata, gde je upoznao svoju buduću (prvu) suprugu Ernu, koju je upoznao u misiji žetve avgusta 1944. godine. Novembra 1945. mladenci su stigli do sela Gfohl kod Kremsa, gde su Fritschovi roditelji bili smešteni kao tzv. „štetočine bombi“ (sin Georg je rođen u Gfohlu 1946. U letnjem semestru 1946. Gerhard Fritsch je počeo da uči nemački jezik i istoriju na Univerzitetu u Beču Od zimskog semestra 1942/1943. već je upisao medicinu na daljinu, ali kao student doktor ratni učesnik nije proveo ni sat vremena u predavaonici.Iako je njegova disertacija dostupna pod naslovom „Industrijski pejzaž kako ga prikazuje nemačka poezija“, nije pohađao Rigorosum. Umesto toga, sedeo je kao nastavnik u Vasagimnaziji u letnjem semestru 1949. i počeo da uči prodaju knjiga kod Beraneka i Kšvenda u avgustu. , koji nije završio. Frič je 1949. godine učestvovao i u osnivanju književnog časopisa „Linkeus” (zajedno sa Hermanom Hakelom). Ubrzo nakon toga radio je i za časopise „Neue Veg” i „publikationen” i postao urednik u „Der Abend” i urednik izdavačke kuće. Od 1951. do kraja 1958. Frič je – poput Kristin Buste i Valtera Buhebnera – bio jedan od brojnih stručnjaka sa književnim ambicijama koji su radili kao „narodni bibliotekari“ u bečkim bibliotekama. Iako su tomovi poezije „Lehm und Gestalt” (1954), „Ova tama se zove noć” (1955) i „Duhovi vrč” (1958) kao i roman „Mahovina na kamenju” (1956, nova 2014), snimljen 1968. sa Erikom Pluhar, u Krajem 1958. Frič je tražio „odricanje od dužnosti“. Ove godine se razveo i od svoje druge žene Anemari (iz ovog braka je rođen njihov sin Majkl). Godine 1959. Frič je započeo svoju karijeru kao slobodni pisac, ali je i dalje morao da traži poslove koji zarađuju novac koji bi njemu i njegovoj porodici obezbedili finansijsku sigurnost. Konačno se ponovo oženio 31. marta 1959. godine. Deca Martina i Rozvita potiču iz braka sa Barbarom Nestel fon Ajhauzen. Frič je radio kao urednik za izdavače Jugend und Volk (Beč), Otto Muller (Salcburg) i Stiasni (Grac). Od šeste godine (1960) Frič je bio urednik književnog časopisa „Vort in der Zeit“, otvorio je konzervativni medij mlađoj književnosti. Godine 1965. Friča je s ove funkcije ukinuo Stiasni Verlag; ovom činu su prethodili sporovi oko Fričovog uključivanja „eksperimentalnih“ tekstova (Konrada Bajera i Gerharda Ruma) u časopis. Godine 1966., zajedno sa Rudolfom Hencem i Polom Kruntoradom, osnovao je „naslednika“ „Vort in der Zeit“, književnog časopisa „Književnost i kritika“. Glavni teret uredničkog rada ležao je na Friču (od 1968. zajedno sa Džini Ebner). Od 1966. do 1969. radio je kao urednik „Protokola” zajedno sa Otom Brejhom, sa kojim je sastavio revolucionarnu antologiju „Poziv na nepoverenje” o posleratnoj austrijskoj umetnosti 1967. godine. Nefikcijske knjige „Pasha i Pešta” (1962) i „Feldherr gegen Villen” (1966) takođe su bile proizvodi njegovog života. Radio-drame su u to vreme donosile dobar novac. Zajedno sa Francom Hizelom, kojeg je upoznao već tokom studija, predstavio je ciklus „Putovanje u Austriju” (1960/1961). Frič je već doprineo libreto televizijskoj operi Pola Konta „Petar i Suzana“ 1959. godine. Radio je i kao urednik i prevodilac, kao recenzent, procenitelj i predavač. Najvažnije i najpoznatije Fričevo delo objavio je Rovohlt u Nemačkoj: roman „Fašing“ (1967). U ovoj knjizi, autor se osvrnuo na dve „vruće teme“: dezerterstvo (anti)heroja iz Vermahta i njegovo transrodno postojanje tako što se prerušio u ženu, a prerušio se tako uspešno da bi nacistički komandant mogao da se pretvara da je zaljubljen u sobaricu. Knjiga nije imala veliki uspeh, posebno u Austriji. „Fasching“ je obnovljen tek novim izdanjem koje je Robert Menasse pokrenuo u Suhrkampu 1995. Roman je dobio dodatni podsticaj od scenske verzije Ane Badore i Rolanda Koberga, koja je svoju austrijsku premijeru imala u Folksteatru u Beču u jesen 2015. Fragmentarni roman "Mačja muzika", prvi put objavljen 1974. godine, takođe je ponovo uredio Robert Menasse (2006). Zaostavština Gerharda Friča nalazi se u zbirci rukopisa Bečke biblioteke u gradskoj kući. Izuzetno opsežan sistem inventara, zasnovan na prepisci sa i iz Friča, daje predstavu o tome koliko je intenzivno bio umrežen u književnom svetu. Podatke o tome daje i prepiska sa Tomasom Bernhardom, koju su iz zaostavštine uredili Rajmund Felinger i Martin Huber 2013. godine. Iz zaostavštine potiče i dnevnik Gerharda Friča iz 1956. do 1964. godine, koji zapravo nije bio namenjen za objavljivanje, a objavio ga je 2019. Klaus Kastberger, a komentarisao stručnjak za Friča Stefan Alker. Kritičari su se složili da ovaj dnevnik pruža jedinstven uvid u život i rad hroničara i takođe promoviše ponovno čitanje književnog dela Gerharda Friča. Godine 1975. Gerhard-Fritsch-Gasse u 17. okrugu Beča dobila je ime po autoru. Dela Gerhard Frič: Između Kirkenesa i Barija. Beč: Verlag Jungbrunnen [1952] • Gerhard Frič: Glina i oblik. Pesme. Beč [i a.]: Donau-Verlag 1954 • Gerhard Frič: Ova tama se zove noć. Pesma. Beč: Bergland-Verlag 1955 • Gerhard Frič: Mahovina na kamenju. Roman. Salcburg: Oto Miler 1956 • Gerhard Fritsch: Šolja duhova. Pesme. Salcburg: Oto Miler 1958 • Gerhard Frič: Geografija jedne noći. Uveo i odabrao Viktor Suhi. Grac / Beč: Stiasni 1962 • Gerhard Frič: Pashe i kuga. Ambasada na Bosforu. Grac / Beč: Stiasni 1962 • Gerhard Frič: Fašing. Roman. Reinbek: Rovohlt 1967 • Gerhard Frič: Mačja muzika. Proza. Iz imanja izd. od Aloisa Brandštetera. Salcburg: Residenz Verlag 1974 • Gerhard Frič: Sabrane pesme. Uredio Rajnhard Urbah. Salcburg: Miler 1978 • Gerhard Fritsch: Noćni izlet. Radio igra. Baden: Grasl 1983 • Gerhard Fritsch / Volfgang Kraus [ur.]: Pitanje i formula. Pesme mlade austrijske generacije. Salcburg: Oto Miler 1963 • Otto Breicha / Gerhard Fritsch [ur.]: Poziv na nepoverenje. Književnost, vizuelna umetnost, muzika u Austriji od 1945. Salcburg: Residenz Verlag 1967 • Gerhard Frič [ur.]: Nova mađarska poezija. Salcburg: Oto Miler 1971 • Thomas Bernhard / Gerhard Fritsch: Prepiska. Sa brojnim ilustracijama. Uredili Rajmund Felinger i Martin Huber. Mattighofen: Izdavačka kuća Ispravka 2013 • Gerhard Frič: Ne možete da živite kako želite. Dnevnici. Uredio i sa predgovorom Klaus Kastberger. Transkripcija i komentar: Stefan Alker-Vindbihler. Salcburg, Beč: Residenz Verlag 2019